201505.26
0

Kako prepoznati je li i vaše dijete ovisno?

Zabrinuti ste za svoje dijete, djeluje vam razdraženo i vječito ljutito, često izbiva iz kuće sa neprimjerenim društvom? Povlači se u svoju sobu i zatvara se u sebe, laže i izbjegava konkretne odgovore? Mislite da koristi ilegalne supstance? Ponajprije sjednite, a zatim uz pomoć naših savjeta mirno porazgovarajte sa svojim djetetom i riješite dileme koje Vas tište.

Adolescencija ili odrastanje je razvojni period obilježen brojnim promjenama na fizičkom, socijalnom i emocionalnom planu, što često uznemirava i “zbunjuje” adolescente, ali i njihove roditelje. U ovom turbulentnom razdoblju odrastanja započinje proces odvajanja, osamostaljivanja i individualizacije, pojačana je potreba za samo-dokazivanjem, pripadanjem i identifikacijom s grupom vršnjaka. Mladi čovjek istražuje granice do kojih može ići u procesu identifikacije i identificiranja s okolinom, stalno želi i zahtijeva sve više samostalnosti ne bi li postao “svoj čovjek”. Sklonost rizičnim ponašanjima je učestala sve dok se ne odrede osobni stavovi i sustav vrijednosti, te razviju mehanizmi samokontrole. Savjest i osjećaj morala bi se trebali razvijati kroz odgojne procese, utemeljene na obiteljskim normama i načelima. Nažalost, često upravo na razini odgoja dolazi do pogreške jer roditelj/i ne mogu dijete pripremiti za sve dobro i loše što ih čeka u svijetu odraslosti, a ponajviše do problema i buke u komunikacijskom kanalu dolazi upravo zbog nedostatka komunikacije.

Jedno od visokorizičnih i sve češćih obrazaca ponašanja adolescenata je eksperimentiranje s psiho-aktivnim tvarima. Zbog toga ih ne treba stigmatizirati, etiketirati, kažnjavati, prozivati ili prijetiti, jer takvim načinom “kršimo” dotad stvoreni odnos te možemo izazvati još veći bunt i nepovjerenje. Treba pokušati razumjeti razloge njihovog ponašanja, pomoći im u prevladavanju teškoća uvažavajući ih i prihvaćajući. Potrebno je “ne napadati bez pokrića”, upoznajte svoje dijete i tek tad djelujte. Pratite obrasce ponašanja i pokušajte razumjeti da u tom periodu djeca počinju činiti stvari koje se odvijaju van škole i obitelji, tj. daleko izvan granica kontrole dopuštenog i prihvatljivog. Suprotstavljanje autoritetima vodi u frustraciju, frustracija u konflikt, a dugotrajno odsustvo adekvatne podrške u obitelji u kontinuirani stres – rješenje je uvijek u otvorenoj komunikaciji. Nedostatak komunikacije, stres i frustracije čine plodno tlo za “prihvaćanje novog modela uzora”, tj. prihvaćanje pojedinaca ili skupina vršnjaka tolerantnog stava prema neprimjerenom ponašanju – konzumiranju alkohola, eksperimentiranju i konzumiranju droga.

Potrebno je otvoriti prostor za suradnju, komunikaciju i edukaciju o problemima koji se mogu prevladati a susreću se sve češće u procesu odrastanja, pubertetu ili adolescenciji. Često se o njima šuti ili taji u obiteljskom i prijateljskom okruženju. Probleme ne treba skrivati već treba otvoreno diskutirati ne bi li se isti riješili. Kada sumnjate u drastične promjene u ponašanju vlastitog djeteta, trebate uzeti u obzir i odnos koji ste gradili s vlastitim djetetom. Redovno praćenje obrasca ponašanja djeteta, može vam uvelike odgovoriti na sva vaša pitanja. Čest je slučaj kako su novi obrasci ponašanja usvojeni jednostavno zbog procesa odrastanja, no neki ozbiljniji obrasci mogu biti znak za ozbiljnije probleme, poput depresije ili ovisnosti o ilegalnim supstancama. Stoga Vam donosimo pregled određenog obrasca ponašanja mladih ovisnika o raznim drogama te popis istih.

Za početak preporučujemo ono esencijalno u odgoju djeteta – razviti komunikaciju i na vrijeme dijete upoznati s posljedicama koju nosi konzumacija droga ili alkohola. Djeca počinju uzimati droge najčešće u 16. i 17. godini; ponekad je iz čiste radoznalosti, a ponekad radi uklapanja u društvo, a ponajviše je razlog taj da se dodvore suprotnom spolu, da se “bolje zabave” ili da se “opuste” ako su nesigurni. Rano otkrivanje konzumacije droga kod mladih ima za cilj prevenciju ovisnosti.

Posumnjate li kako vaše dijete eksperimentira s drogama, prije nego što “okušate sreću” sa testiranjem, odgovorite na nekolicinu pitanja:

1. Otežana je komunikacija s djetetom – asocijalno ponašanje, razdražljivost, preosjetljivost, zatvaranje u sebe, česta i bezrazložna ljutnja, nasilničko ponašanje, tajnovitost i izbjegavanje razgovora o drogama…
2. Školski uspjeh je drastično promijenjen – smanjena motivacija, nedostatak energije i samodiscipline, nizak stupanj samopouzdanja
3. Potpuna nezainteresiranost za obiteljske, školske i izvanškolske aktivnosti – česti neopradvani izostanci, lijenost, opadanje ocjena
4. Loša koncentracija koja god aktivnost bila u pitanju, pa čak i one najjednostavnije poput pripremanja obiteljskog stola – teškoće u pamćenju
5. Slaba koordinacija pokreta, nepovezan, nejasan govor, nezdrav izgled
6. Poremećaj ritma spavanja i prehrane – konstantni umor ili hiperaktivnost, vidljiva promjena tjelesne mase
7. Zakrvavljene oči, izrazito proširene ili sužene zjenice
8. Kretanje u sumnjivom, za roditelje i bližu okolinu, nepoznatom društvu – napuštanje starih prijatelja, izbjegavanje pričanja o novima
9. Izražena sklonost laganju, varanju, krađi, problemi s policijom – posjedovanje veće količine novca
10. Prijatelji, poznanici, susjedi, nastavnici i drugi poznati ukazuju na postojanje potencijalnog problema – smanjeno zanimanje za ranije aktivnosti i hobije
11. Pronađeni materijalni dokazi – posjedovanje pribora kao što su lule, cigaretni papir, ampule i male bočice, kapljice za oči, šprice, igle, nagorjele žlice ili čepovi boca, vatice i sl. – posjedovanje različitih vrsta tableta, bijeli do smeđi prah, suho lišće, sjemenke, nepoznate biljke u cvjetnjacima, perforirani komadići papira s crtežima, boce alkoholnih pića, ljepila ili plin za upaljače koji brzo nestaje i slično

Ako ste na većinu simptoma odgovorili da, vjerojatno je da se vaše dijete zbilja jest okušalo u eksperimentiranju s drogom. No prije no što posegnete za testiranjem, preporučujemo razgovor. Testovi na drogu mogu biti od velike pomoći, no uzmite u obzir da mnogi od simptoma koji ukazuju na potencijalno konzumiranje narkotika mogu biti, u stvari, i simptomi nekih oboljenja ili pojedinačno, samo različite faze kroz koje prolaze svi adolescenti. Kada govorimo o upotrebi droga i/ili alkohola, intervencija je faza u kojoj sumnjate ili znate da problem postoji i želite nešto učiniti, tj. intervenirati. Razlikujemo formalnu i neformalnu intervenciju.

Neformalna intervencija se prije svega odnosi na razgovor – on je pokušaj da nešto promijenite neformalno, bez institucija i stručne pomoći. Ukoliko je problem otkriven dovoljno rano, to je i više nego dovoljno da bi se postigle željene promjene. Budući se neformalna intervencija svodi na razgovor, jako je bitno na koji način razgovarate i pristupate djetetu i problemu koji ima (ili sumnjate da ima) jer vrlo lako možete postići suprotan efekt. Formalna intervencija podrazumijeva pomoć stručnjaka i institucija. U Hrvatskoj postoji niz takvih ustanova. Ukoliko ste pokušali s razgovorom i nije vam koristilo, vrijeme je da potražite stručnu pomoć. Stručnjaci koji se bave problemima vezanim uz upotrebu alkohola i/ili droga su redom stručni psiholozi, pedagozi, socijalni radnici i psihijatri. Cilj razgovora je da vas stručna osoba upozna i zajedno s vama definira problem te na temelju toga predloži sljedeći kora – bilo da vas uputi u drugu instituciju ili započne tretman, ukoliko je potrebno.

KAKO RAZGOVARATI S DJETETOM?!

  • Objasniti osobne strahove i testiranje na droge prikazati kao jedan od načina za eventualno smirivanje obiteljske napetosti koja je prisutna zbog sumnji
  • Istaknuti da se brinete, da ga volite i da znate kako je sve moguće u osjetljivom razdoblju u kojem se nalaze
  • Pojasniti da je cilj eventualna pomoć i prevencija za ozbiljnije probleme, podrška i moralna okosnica u kriznim situacijama
  • Pokazati razumijevanje za okolnosti koje su mogle dovesti do odluke o eksperimentiranju i učestalo konzumaciji
  • Bitno je naglasiti razumijevanje pritiska okoline i vršnjaka kao sastavnim dijelom odrastanja
  • Prije odluke o testiranju potrebno je naglasiti djetetu kako neće biti negativnih posljedica na njegov dignitet i identifikaciju – testiranje je u preventivne svrhe ne bi li se odagnali strahovi i sumnje
  • Usmjeriti se na buduće poteze, osobito ako test rezultira pozitivnim – mirno dočekati rezultate testa – ne prigovarati, prozivati ili optuživati ako se test pokaže pozitivnim

KAKO TESTIRATI?!

Malen broj roditelja kojima se dogodila situacija vezana za konzumaciju droga može reći da su u prvom trenutku učinili sve da se suprotstave tom problemu. Već i sama spoznaja o mogućnosti testiranja na droge adolescentu može biti razlog da prestane uzimati droge, za drugog može biti razlog da prestane s eksperimentiranjem ili kaže “ne” eksperimentiranju, dok trećima može biti razlog za izniman otpor spram autoriteta i potpuno povlačenje u sebe – što može rezultirati bijegom od kuće i nizom drugih i većih problema.
Ako roditelji imaju razloga posumnjati u to da dijete eksperimentira s drogama, ima pravo zatražiti stručnu pomoć. Službena testiranja provode se u županijskim centrima za prevenciju ovisnosti, gdje se roditelji mogu prijaviti sa svojim djetetom. Centri za prevenciju ovisnosti i izvan-bolničko liječenje djeluju u Hrvatskoj od 1993. kao dio programa nacionalne strategije suzbijanja zloporabe droga. Testiranja na opojne droge provode osposobljeni zdravstveni djelatnici. Testiranje se obavlja na tjelesnom uzorku – najčešće urinu, ali i krv, slina, kosa i sl. – a uzimanje uzorka mora biti strogo nadzirano, kako bi se izbjegla manipulacija podmetanja tuđe mokraće, razrjeđivanja iste i slično. Postupak se provodi tako da se u test pločicu ukapaju tri kapi urina i nakon pet minuta postupak je gotov. Razina uzete supstance i njezinih metabolita nalazi se u visokim koncentracijama, s dugim poluvremenom izlučivanja. U povremenih konzumenata ecstasy se može dokazati od prvog do trećeg dana nakon konzumacije, kokain već za pola dana do dan, marihuana od drugog do petog dana, a heroin od prvog do trećeg.
Na drugoj strani, kućni testovi nude mogućnost brzog i jeftinog otkrivanja uzimanja pojedine droge ili više droga (tzv. panel testovi na 5 ili 10 droga – u iznosu od 50kn do 300kn). Pouzdanost tih testova je preko 95%, a svaki pozitivan rezultat, ukoliko dijete negira konzumaciju, moguće je provjeriti već navedenim laboratorijskim testom. Ukoliko je test pozitivan (jedna linija na pločici), potrebno je rezultat potvrditi dodatnim, preciznijim testom. Ako je rezultat negativan (dvije linije na pločici), smatra se da određena droga trenutno nije prisutna u organizmu i rezultat nije potrebno potvrđivati. Djetetu treba pristupiti smireno i saslušati što nam ima za reći. Pokušati razgovorom otkriti veličinu problema i ozbiljnost situacije. Preporučuje se potražiti pomoć stručnjaka koji će procijeniti težinu problema i predložiti adekvatne mjere.

DIJETE ODBIJA SURADNJU?!
Odbija li dijete suradnju, jedino što vam preostaje jest kriomice djetetu uzeti uzorak urina, ma da nije preporučljivo jer stvara još veći jaz između vas i djeteta. No, postupak je jednostavan – ujutro isprazniti vodokotlić u kupatilu, zavrnuti slavinu što rezultira nemogućnošću potezanja vode – mogućnost uzimanja mokraće iz direktno iz toaleta. Ako Vam ovaj način ne odgovara ili je previše ofenzivan, tada kriomice odrežite pramen kose djetetu dok spava. Pramen kose odrezan iza uha u visini uške biti će i više nego dovoljan u županijskim centrima za prevenciju ovisnosti gdje ćete otići obaviti testiranje.

Prednosti testiranja su pravovremeno saznanje konzumira li dijete drogu ili ne – otklanjanje sumnje i nepovjerenja, a time poboljšava odnose i komunikaciju u obitelji. Svijest o mogućnosti testiranja može biti dovoljna da se dijete odupre pritisku vršnjaka i ne započne ili prekine konzumaciju droga. Jasno postavljanje pravila i granica u ponašanju što vodi održavanju povjerenja između roditelja i djece. No, ono zabrinjavajuće jest velik broj nedostataka ideje o testiranju, koji dolaze u vidu otpora prema roditeljima i doživljaj nepovjerenja prema onima koji žele izvršiti testiranje. Prečesto testiranje urina, kao jedini kriterij povjerenja u djecu je dokaz nedostatka komunikacije i normalnog odnosa. Dijete će se eventualno još više povući u sebe i obratiti vršnjacima za pomoć – neiskustvo u savjetovanju može dovesti i do bijega od kuće što nipošto ne želite.

Obratite pozornost na vaše dijete, vi ga najbolje znate i držite svog osjećaja. Savjeti drugih mogu biti korisni, no vi sami najbolje znate što je najbolje za vaše dijete! Budući da je riječ o adolescentima koji (povremeno ili redovito) konzumiraju droge, ali nisu ovisni, najbolje je provoditi individualni i obiteljski postupak uz redovito provjeravanje jer je učestalost testiranja iznimno bitna. Ako se radi jednom tjedno, a konzument zna da će tri do četiri dana nakon uzimanja droge njegova slina ili mokraća biti “čisti”, tada može planirano konzumirati upravo isti ili idući dan nakon testiranja, jer zna da će se do sljedećeg testiranja “očistiti”. Kako bi se to spriječilo, potrebno je povremeno nenadano učiniti još po koju provjeru. Prije svega važna je stvar dogovora malodobne osobe/adolescenta i obitelji. Ako nema otpora, uspostavljena je dobra suradnja i dan pristanak da kad god posumnjate imate i pravo na testiranje – što je praktično učiniti kod kuće. U takvim slučajevima prednost imaju testovi na slinu, jer uzimanje uzorka mokraće pod nadzorom može za mladu osobu biti vrlo neugodno. Važno je da roditelj bude dobro upućen na što da provede testiranje, ispravno uzme uzorak i zna interpretirati rezultat. Ako u svemu tome ima imalo nesigurnosti, bolje je sve prepustiti stručnjaku. No ne brinite, vaše dijete i vi izaći ćete iz problema koji vas je snašao.

PROBLEM OVISNOSTI JE PROBLEM ČITAVE OBITELJI, ALI I DRUŠTVA

Zaključno i najvažnije je naglasiti kako se problem ovisnosti ne bi smio izričito prebacivati na obitelj i odgoj. Obiteljski odgoj i komunikacija jesu osnovica od koje kreću problemi, no intervencija društva i pozitivan utjecaj istog je jednako važan. Stoga uvijek imajte na umu kako u rješavanju problema ovisnosti nikada niste sami iako ste vi ti koji najbolje znaju svoje dijete.

  • Primarna prevencija je odlučno, bez okolišanja i straha, razgovarati s djetetom o potencijalnom problemu ne bi li razjasnili mogući problem i da bi se saznala prava istina – no morate biti svjesni da dijete nikada neće reći pravu istinu – do takvog čina treba vremena i strpljenja.
  • Potpuno preurediti svakodnevni život djeteta, dnevni red, njegove obaveze i aktivnost. Potrebno je dijete više uključiti u život i dužnosti čitave obitelji.
  • Pokrenite i mijenjajte način života čitave obitelji nastojeći biti što češće na okupu, ili u trenucima opuštanja ili u svakodnevnim aktivnostima poput odlaska po namirnice. Znatna pomoć obitelji dolazi u vidu pravovremenog informiranja o problemu – na početku informirajući se o potencijalnim opasnostima zastranjivanja djeteta, a potom sudjelujući na određenim sastancima ili razgovorima, nastojeći tako iskoristiti iskustva drugih roditelja koji su proživjeli ili proživljavaju isti problem. No najvažnije je zajedno sa djecom posjetiti neku terapijsku zajednicu ne bi li dijete bez straha i otpora shvatilo kakve su posljedice konzumacije i eksperimentiranja.
  • Provjeravati izjave djeteta bez straha da biste mogli izgledati dosadni ili nepovjerljivi, pažljivo kontrolirajući trošenje danog džeparca ali i konstantno naglašavanje kako je do istih činova došlo iz nepovjerenja koje se smanjuje jer je dobra komunikacija “na putu”.
  • Provjeravati druženja, posebno ona opasnija koja vam nisu poznata ili koja su otprije deklarirana kao problematična – suučesnici u prvim dodirima sa drogom su najčešće vršnjaci jednakih nazora i stavova kao i vaše dijete.
  • Ne treba se povući zbog srama, misleći kako vam se dogodila velika nesreća, nego za oporavak vašeg djeteta treba uključiti što veći broj osoba.
  • Ostvariti kontakt sa roditeljima drugih mladića i djevojaka koji su upleteni u eksperimentiranje s ilegalnim stvarima, izvijestiti ih o tome što se događa i na taj način uključiti i njih u poduzete aktivnosti.
  • Sa strpljivom odlučnošću podnositi stalne otpore djeteta koji će sve ovo smatrati apsurdnim. Važno je sačuvati mir i strpljivost da bi uspjeli objasniti zašto sve to, kako djetetu tako i rodbini, nastojeći ih pridobiti za suradnju.
  • Najvažnije je obratiti se za pomoć i savjet onima koji već imaju potrebno iskustvo. Ne smije se vjerovati čudotvornim ozdravljenjima ili automatskim reakcijama djeteta, potrebno je vrijeme i strpljenje te međusobno uvažavanje, poštivanje i razumijevanje.
  • Testiranje urina je važna mjera sekundarne prevencije i bitno je da bude provedena uz suglasnost djece, tek kada dijete odbija a pomaka ili poboljšanja u ponašanju nema na vidiku, posegnuti za kriznim mjerama – poput tajnog uzimanja urina ili rezanja pramena kose.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *